Otvoreno pismo Njegusa

OTVORENO PISMO NjEGUŠA

23.07. 2000.

PREDSJEDNIKU REPUBLIKE CRNE GORE

- Gospodinu Milu Đukanoviću

Gospodine Predsjedniče,

Obraćamo Vam se povodom jednog neuobičajenog problema, koji bi, ukoliko se brzo ne otkloni, mogao da izbjegne kontroli i nanese ozbiljne štete i nama i crnogorskom društvu i državi u cjelini. Opasnost od mogućeg neželjenog toka stvari utoliko je veća, što problem stvara onaj ko ne bi smio, što to čini tamo gdje nikako ne bi smio i što je u pitanju ne samo gruba povreda deklarisanih osnovnih ljudskih prava i sloboda, već i zasijecanje u korijene upravo onih demokratskih zasada na kojima Crna Gora treba, i jedino može, da gradi strategiju svoje građanske i evropske emancipacije.

Evo, o čemu se radi.

Zahvaljujući pozitivnim promjenama u Crnoj Gori, kojima ste i Vi dali snažan lični pečat, građani Njeguša vratili su sebi dio vjerskih prava i sloboda, nasilno im oduzetih u vrijeme propasti Kraljevine Crne Gore. U tom smislu, nas više od 1.300, pristupilo je nedavno obnovljenoj Crnogorskoj Pravoslavnoj Crkvi. Radost tog čina, kojeg smo svečano obilježili 9. jula 2000, kada smo njegovom Visokopreosvještenstvu, mitropolitu Crnogorske Pravoslavne Crkve, gospodinu Mihailu, uručili Povelju i simbolično predali ključeve naših 15 crkava, ozbiljno je pomućena ponašanjem policije, za koje nemamo objašnjenja. Konkretno, bili smo jako iznenađeni i veoma uznemireni činjenicom: a) da smo morali da prijavljujemo svoje vjersko okupljanje, u okviru svog vjerskog objekta, a da to nijesu morali da rade vjernici Srpske Pravoslavne Crkve, koji su se istog dana, doduše u neuporedivo manjem broju, okupili na Njegušima u jednoj drugoj, takođe našoj crkvi; b) da nam policija, i nakon pribavljenog odobrenja za održavanje tog skupa, puna dva sata nije dozvoljavala da uđemo u našu crkvu, dok je ulazak pomenutih vjernika Srpske Pravoslavne Crkve (inače dovedenih sa strane) u pomenutu našu crkvu bio sasvim slobodan; c) da policija nije preduzela odgovarajuće mjere prema licima iz Srpske Pravoslavne Crkve, koja su 12. jula 2000. obila dvije naše crkve, izbacila iz njih inventar i pri tome povrijedila jednu našu sugrađanku, a bila je blagovremeno obaviještena o tom slučaju i čak se usput srela sa počiniocima tog delikta.

Naša zabrinutost zbog ovih pojava i ponašanja policije utoliko je veća, što smo uvjereni da je nadležnim resornim ministarstvima u Vladi Republike Crne Gore poznato:

- da nije u nadležnosti svjetovnih vlasti da na bilo koji način posreduju u pitanjima vjere, budući je vjerovanje strogo intimna stvar (tj. stvar unutrašnjih najdubljih osjećanja), te da je elementarno ljudsko i demokratsko pravo svakog čovjeka da vjeruje u ono što hoće i kako hoće, ili da uopšte ne vjeruje;

- da crkva, i u simboličkom smislu i kao organizacija, ne može da postoji bez vjernika, te da nije posao crkvenih vlasti da po svojim kriterijumima biraju vjernike, već je pravo vjernika da prihvataju ili ne prihvataju određenu crkvenu organizaciju i njene čelnike (pri čemu ljudi mogu da budu vjernici i onda kada nemaju crkvenu organizaciju);

- da svjetovna vlast, pogotovo u društvima gdje je crkva odvojena od države, nema pravo da, na temelju bilo kojih i bilo čijih kanonskih normativa (koje, uostalom, svaka pravoslavna crkva donosi za sebe), dijeli crkve na zvanične, prema kojima navodno ima obaveze, i na one druge;

- da je obnovljena Crnogorska Pravoslavna Crkva uredno registrovana kod odgovarajućih državnih organa i da, i po tom osnovu, ima ista prava i obaveze kao i sve druge crkve u Crnoj Gori;

- da su crkve u Njegušima sagradili mještani (iz svojih sredstava), da ih sve održavaju isključivo oni (iz svojih sredstava) i da se sve te crkve, zajedno sa grobljima oko njih, vode (po jedinim postojećim i važećim posjedovnim listovima) kao svojina sela u kojima su podignute (jedina crkva na području Njeguša u čijoj gradnji je dijelom učestvovala Srpska Pravoslavna Crkva, bila je Njegoševa kapela na Jezerskom vrhu);

- da nije zadatak vlasti da odvaja i štiti materijalna dobra i posjede od njihovih jedinih i zakonitih vlasnika, već obrnuto da štiti njihove vlasnike od uzurpanata;

- da se u ovom vijeku nije desilo da je ijedan građanin Njeguša stradao od njeguške ruke iz političkih, ideoloških ili vjerskih razloga, tako da nema potrebe da na Njegušima policija preduzima bilo kakve preventivne zaštitne mjere po tom osnovu;

- da su građani Njeguša, duboko odani ideji ekumenizma, bratstva među ljudima i mira na Zemlji, u svojoj Povelji o pristupanju Crnogorskoj Pravoslavnoj Crkvi, jasno istakli da će njihovi hramovi, jednako kao i njihova srca, biti uvijek otvoreni za sve vjernike, prijatelje i dobronamjernike, ma ko oni bili i ma od kuda došli, a da ono što su njihovi preci s mukom podizali i s ljubavlju i odgovornošću čuvali i sačuvali, neće otuđiti ni pod kakvim izgovorom i ni po koju cijenu.

Gospodine Predsjedniče,

Privrženi ideji vladavine prava, uvjereni u njen izuzetno veliki značaj za budućnost slobodne, demokratske Crne Gore i spremni da odradimo svoj dio posla na njenoj implementaciji, očekujemo Vaše odgovarajuće reagovanje povodom izloženog problema. Utoliko prije, što je rješenje samog problema, s koje god ga strane posmatrali, najmanje stvar samih Njeguša: oni ga, izvjesno je, nijesu ni priželjkivali, ni stvorili.

Uz izraze dubokog poštovanja,

U Njegušima, 23. 07. 2000.

Co:

Predsjedniku Vlade

Ministru vjera

Ministru unutr. poslova

Ministru pravde

Za Odbor Crnogorske pravoslavne crkve

Lazar Popović

Marko Perović

Rade Kustudić

Marko Vrbica